Počeci šminkanja

Prvi počeci šminkanja usana desili su se još u drevnoj Mezopotamiji i Egiptu. Pošto se crvena boja nekada dobijala iz morskih trava, joda i broma, njena upotreba tada je drastično uticala na živote žena, rezultirajući uglavnom ozbiljnim bolestima. Legenda kaže da se Kleopatrin ruž za usne pravio od zgnječenih crvenih insekata, iako zvuči nevjerovatno oni se često i danas koriste za bojenje nekih sastojaka u različitim industrijama.

Počevši od crvenih insekata do pčelinjeg voska obojenog bojom biljnog porijekla, bojenje usana je značajno dobilo na popularnosti u 16. vijeku. U zlatno doba kraljice Elizabete, moderno je bilo šminkati usne grimizno crvenom bojom, a na lice stavljati bijeli puder poput krede. Nošenje ruža za usne nije bilo dozvoljeno svim ženama, osim onim iz visokog sloja. Smatrano je da ne priliči damama da ga nose i često je asocirao na žene sumnjivog morala.

Godine 1770. engleski parlament je donio zakon o braku u kome stoji da se brak ne priznaje ukoliko je dokazano da je mlada nosila šminku ili ruž prije vjenčanja. Smatrano je da je šminka bila sredstvo zavođenja koje su koristile vještice.

Prvi komercijalni ruž za usne

Prvi komercijalni ruž za usne je lansiran u Parizu krajem 19. vijeka. Bio je proizveden od masti jelena, ricinusovog ulja i pčelinjeg voska. Neizbježno, ovo j značilo kraj ruževima za usne koji su se pravili kod kuće. Novi ruž za usne bio je umotan u svilu, papir ili se čuvao u malim posudama odakle se nanosio četkicom.

Godine 1915. Maurice Levy-jev pronalazak cilindrične metalne tubice započeo je novu eru ruževa za usne. Od tada ima oblik male tube sa kliznom polugom koja ga pritiska napolje, ali je uskoro zamijenjen novom rotirajućom.

Pomalo pomješani utisci o ružu za usne, uskoro su se sjedinili uz malu pomoć filmske industrije. Popularnost glumica iz nijemih filmova čije su usne bile obojene kestenjastom ili crnom bojom napravile su veliki uticaj na stvaranje pozitivnog mišljenja o nošenju ruža za usne.

1940-te

Četrdesetih godina ruž za usne je još jednom postao problem ali iz drugačijih razloga. Tinejdžerke su se borile s majkama koje nisu bile naklonjene tome da njihove kćerke nose ruževe. Uprkos teškim uslovima tokom Drugog Svjetskog rata žene nisu odustale od bojenja usana. Naprotiv one su nosile ruž kao tzv. "crvenu značku hrabrosti".

Poslije vijekova borbe za opstanak, ruž za usne je konačno osigurao svoje mesto u životima žena i njihovim torbama. Nakon stoljeća plivanja nasuprot plime, ruž za usne je konačno osigurao svoje mjesto u životima i torbama žena svijeta. Tokom 50-tih godina uslijed popularnosti Marilyn Monroe kao i njenog uticaja na trendove, tamne crvene usne su ponovo postale moderne.

Hazel Bishop

Izum Hazel Bishop tzv. "ruž otpornog na poljupce" odmah je postao popularan i potakao je proces kreiranja još sofisticiranijih ruževa za usne.

Prije nego je ruž za usne postao jedan od osnova ženskog make up-a, prošao je kroz razne promjene – kako po svom dizajnu tako i po načinu percipiranja od strane društva. AVON u svijetu prodaje 4 ruža svake sekunde, te ima istaknutu ulogu u naglašavanju ljepote ženskih usana u svim uglovima svijeta.